U ponedjeljak, 8. prosinca, u Muzeju Grada Preloga otvorena je samostalna izložba slika Lile Herceg Nenadić. O autorici i recentnom ciklusu govorile su kustosica izložbe Iva Kožnjak i autorica, likovna umjetnica Lila Herceg Nenadić. U glazbenom dijelu sudjelovao je profesor Krunoslav Lajtman.
Lila Herceg Nenadić u svom se radu izražava kroz različite medije, najviše kroz crtež, slikarstvo, svjetlosne objekte i umjetničke instalacije. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn te Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kao dobitnica stipendije usavršavala se na Akademiji primijenjene umjetnosti u Bratislavi, gdje je savladala tehnike stakla, osobito fuziju, koju primjenjuje u izradi unikatnog nakita. Tijekom studija sudjelovala je i u edukacijskom programu u Švedskoj. Ostvarila je brojne likovno-kreativne radionice te osvojila posebnu rektorovu nagradu za projekt „Zima na otoku“. Redovito vodi likovne edukacije i priprema polaznike za umjetničke škole i akademije. Završila je dvogodišnju edukaciju za praktičara ekspresivne art terapije. Autorica je 12 samostalnih i brojnih skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Zaposlena je kao profesorica likovne kulture u Centru za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar u Varaždinu.
U ciklusu radova „Micelij: Ekologija komunikacije“Lila Herceg Nenadić koristi micelij, odnosno nevidljivu podzemnu mrežu gljiva, kao metaforu za unutarnji svijet čovjeka. Polazeći od vlastite užurbane svakodnevice, okreće se onome što u nama raste – tiho i skriveno. U trenucima mira prepoznaje „podzemne“ procese koji nas oblikuju. Našu krhkost, snagu i mogućnost promjene. Njezine slike u maniri organske apstrakcije istražuju prirodne cikluse rasta i raspadanja, svjetla i tame. Ti suprotni elementi u njezinu radu nisu konflikt nego razgovor. Kao što micelij pretvara raspadnutu tvar u novi život, tako Lila vidi i naše unutarnje pukotine kao početak nečega novog.
Micelij je ujedno i simbol povezanosti. U šumi on potajno povezuje različita stabla u jedan živi sustav koji dijeli hranu, signale i podršku. Ta slika prirodne ravnoteže Lilu potiče na promišljanje naših odnosa: kako se povezujemo i kako brinemo jedni za druge.
Radovi nastali za ovu izložbu nisu pokušaj objašnjavanja nego osluškivanja. Oni bilježe nevidljive puteve koji se otvaraju tek kada sve utihne i kada intuicija zamijeni riječi. U današnjem ubrzanom tempu, slike Lile Herceg Nenadić pozivaju na usporavanje i na ponovno prepoznavanje suptilnih signala koji nas vraćaju sebi.
Izložba se može razgledati do 19. siječnja 2026.